[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

odjeven u kišna jutra i zvukove automobila na cesti

gužve u gradu i mijene u prirodi što ih ocrtavaju stabla svojim listovima

došao je potiho da pozvoni na vrata onih žednih svega što će isplivati iz podsvijesti

vodio mi je ruku kroz listove papira, kroz pisala i stihove

došao je šapnuti da se uvijek vraća, uvijek na sigurnom

gdje i moje traume

koraci su postajali uzrujaniji, a odjeća toplija

no svježina je uvijek pobjeđivala jer smo na njegovom terenu

nije ostavio traga u srcima vedrih ljudi

ali se otisnuo u onima koji plaču, koji traže i koji sanjaju

imao je malo vremena, kao i njegova sestra s početka godine

no udarao je mirnije i ne toliko oštro

podsjetio nas je da sve mijenja ruho i da sve dođe na svoje

započeo je razdoblje kada dom je sigurnost

a postelja tako meka i udobna

tmurno je njegovo lice, puno prijetnji i sjete

samo kako bismo zaboravili na tren kakve su livade bile

i kakav je zanos vladao u nama tokom ljeta

pogledali smo se u ogledalo, željni još sna

još mira i još topline

njegovo smo ime zapamtili

jer on je taj koji nas obori i digne na noge

gazimo s nemirom, tražimo sebe

on će nas doći posjetiti i iduće godine kako bi vidio koliko smo daleko stigli

i jesmo li otporniji na njegove mijene

Posted by Grgur Azimut

Grgur. Rak. 29 godina. Živim i ne radim u Zagrebu. Pjesnik. Pušač. Alkoholičar. Pišem. Crtam. Analiziram. Blogger. Borderliner.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting