[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dukat nebo nam k’o milostinju poklanja
Ljubičasta s rubova krovova se oslanja –
Odakle k’o hoće da pogled mi spriječi
I pokušaj riječi da se tebe dosanja:

Priroda se skùčila u tvojim očima.
Osmijeh ti je vrata gdje beskraj sna počiva.
A šta je sa karaktera – otkrit mi nije namjera
Sam sebe ću natjerat po tim noćima da kročim ja.

Ljepota mi treba da bol ne bude smisao.
Zaljubljenost mi treba da bih pjesme pisao.
Već razočaran u privide (sad ih otkriva minuta)
I ovoga puta varam sebe da bih disao.

Posted by Sarhos Mrakan

This article has 1 comment

Odgovori

Subscribe without commenting