[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Na rtu čempresa gladni i žedni

otvaramo riznicu boga Neptuna.

Ostanimo neuhvatljivi i vjerni

za ovaj svemir!

 

Uvodna riječ tišine i dosadne magle

uz odvezane vezice i straha od prostora…

 

Nezrele breskve u mojim rukama

potiču zabludu o lažljivom zanosu.

Znanje se otvara teškim mukama.

Borba valova u priobaljnom pojasu

završava iskrivljenim porugama.

 

Neshvaćeni ponizni sluga na usluzi

Vama mojoj braći po percepciji.

Mudrost umočena u plaču i tuzi

jer samo bogatima treba potpis na peticiji…

 

Bolesna rascvjetala grana badema

i suncem obasjana izgubljena nada

traže da se zatvorim iza teških bedema

u zatvoru sukoba anđela i vraga.

 

Anđeoska prašina skrivena u plućima

kroz mnoga proljeća tražila su izlaz.

Znak s neba i povratak oblacima

uz vojnički marš i astrološki prikaz.

 

U sumraku svadbenih zvona

drhtavi govor jadnika u trenutku nestane.

Niti mnoštvo čestitki,

niti mnoštvo poklona

ne mogu učiniti da ova bol prestane.

 

Mitološko biće na rtu čempresa

otvara riznicu drevnih bogova.

Usta su mi puna pijeska a usne herpesa

od iskušenja i borbi rogova.

 

Silaskom u spilju na dnu tirkiznog jezera

uz zvukove mističnih nota nevinosti

odbacujem stari teret i žig “luzera”.

Ledeni osjećaji pokore i poniznosti

najavljuju novi život slobodne ljubavi i vječnosti!

Posted by neptriton

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting