[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Nestaješ iza nevidljivih granica vida
i onaj kristal nevinosti iz tvoga oka
se ukopao u dubini zadnjih rovova
naših linija odbrane ko tane bez sjaja
pronaći ću te u jesenjim sjetama
kad sve u meni – vene ,sanja i jenjava
a tuga ko rijeka zlu krv nosi i divlja
pa potopi dušu i ko suhu vlat trave
dok kroz srce teče lomi i savija

This article has 2 comments

  1. užitak za čitanje…ovak u jednom dahu. Pa si biram sama kako ću što naglašavati.
    Ovu sam si zamislila prilično teartalno, ko da ju u kazalištu na pozornici izgovaram…jako dramatično
    🙂 🙂 🙂
    Pozdrav Duško !

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting