[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Soba…..
Pretrpana užasom praznine
u kojoj čuješ vlastite misli;
Nočne more “Pacmana” kako jedu prostor
i bujaju kao oblici “poltergeista” dok prilaze
duhovi crnih berača pamuka
ili jutarnji potomci po opranim kolodvorima Juga
što psuju na samostalne sudbine
prepunjeni gorčinom….
(Bože…. koliko tuge!)

A potom “pustim” Monkov “Round Midnight”
Prozračan air
na umujućoj gitari;
Trio Wess Montgomery
Ustvari uključim kaz
(Rimuje se sa La Paz…bljutavo i beskorisno)
U tihoj noći
držim malo preostalog vremena
kao gatalinku na dlanu
što skoči i sve bude kao i prije;
ona nestane u gustoj travi
skretanja na trivijalne kolosjeke
pa ostane prazan dlan;
prazne linije života

A onda;once again
“Round Midnight”
(Wess je lud…Monk je luđi)
Jazzom kao skalpelom rasparam svilenu noć
pa zaplešu usporeno sablasti mrtvih
koje nazovem ispražnjenim mobitelom
na party
ispijenih zidova
moje oči
mirisom žute boje gnjile jabuke
zaplešu
po izdimljenim stolovima
Južnih limenih barova Georgije;
Pridošlice sa Planeta Gvinejski zaljev
ili oni vampiri u New Orleansu
transportirani u bijela odijela i gamaše
malih suncobrana
Navodni prah Puhalice(a prođu i drugi” prahovi”)
ili još neuko skrpana lutka Papaloya
za nešto sitniša po buvljacima ili izlozima
gdje vise lažne osušene lubanje
Blind-dogovi
a ovdje?
moj stari monstruozni video sa kojim nisam
u najboljim odnosima jer mi je “sažvakao”
jedinog “Ghostdoga”
i slomljena džepna “Hagakure” koju ne znam kako
ću vratiti u lokalnu knjižnicu
pa još isprljano i slomljeno Zrcalo dječačkih Snova
koje ne znam kako ću vratiti Bogu
prazan kao kandidat za zombija
fali mi još samo promukli Sax
odrobijani Whiskey
blijeda vodena salitra u očima
i miševi
Prozirni kao slijepa dužina sobe
Crni kao zubi staraca
rasčupani kao zubi kukuruza
zubi osmjeha grimasa hallowenskih tikvurina
ili još gore
iskolačeni zubi nadolazeće bjeline jutra

A onda; još jednom
“Round Midnight”
Podsjeća na tugu u potpalublju
od Obale Bjelokosti do Portova na Rhode Islandu,
na sve što je bilo na zapregama;od Radžastana
do Pireneja
vidim u dimu marihuane ,u duši ptice
kao progonjeni cvrkut Klezmer violine
sve što vrijedi sačuvati kao neponovljiv
trenutak
evokacije seobe duša
čak i ovu dnevnu poplavu
neuspjele imitacije Raja
(Mahalia u transu…sjetio sam se i nje
i sada bih ju mogao poslušati mjesecima
ali ne znam kome sam ju posudio)

I Burroughs dok šapuće onako kroz zube
dok sa zidova penju se plavim dimovima sablasti
starih misli
i društvo starih prijatelja topi se, nestaje

A onda još jednom;
“Round Midnight”
Wessova gitara kao tužna krava nad mrtvim teletom
opisuje večernje kišne bicikliste
izlazak kišnih krastača
što pod uličnim kandelabrom
večeraju spaghette kišnih gujavica
uz ovu staru Kino-dvoranu mirisa Bakinog ormara
neke siluete na Ulici; povlače musava kolica sa starudijom
Dječak u kapuljači sa psom Mahoneyu nalik

Neponovljive slike nad neponovljivo kitovanim prozorima
one iste Ulice rođenja
ulice prvih pogledavanja ,prvog crvenog stida
pred nekom malom pod “Mickey Maus” kišobranom
pred školskom vilom u snu dječaka
(ali to je bilo…..?)
u snu malog dječaka čija slika na zidu ima fosfora u očima
kojeg sada više nema
U ovoj kiši ,sablasnoj kiši,u procjepu kroz koji ću jednog
dana napustiti obojano kao Mcleanove večernje sjene
u “Vinsentu”

napustiti ovu ishabanu ljusku
i Svjetove već toliko dosadnih ljudskih simbola
strahove običnog

A onda…još jedan put
“Round Midnight”
Sve je oduvjek isto
Sve će zauvijek biti isto
Sve nabijeno prozračnom tugom
gitare nomada i okovanih robova
pod ovom kišom
Nostalgijom svih nas okovanih
žudnjom za Obalama…Velikim Obalama
Naš život predug i prekratak
dogorjeva kao Bogartov opušak
savijenih obrva
isječenih bora
izgužvanih postelja lica
u ovoj punoći ponoćne gitare
što gasne pred crnim legijama nepodnošljive
bjeline Jutra
još malo
još koji sat
do slavne i nezaustavljive bjeline
od koje beskonačno osljepljujemo
bjeline mrtvaca
bjeline robova i robota
mrtvije od promukle Wessove gitare
mrtvije od mrtvih očiju nad prozorom
od kiše
od mrtvog pogleda kroz prozor
što zamoli Jutro:

“Molim te…samo još ovaj put
posljednji put…..”Round Midnight!”

Autor lulallay

Ova objava ima 2 komentara

  1. Preodlično napisano…PREODLIČNO…
    moja se pjesma mjenja iz tjedna u tjedan ,ali ona ONA je FADE TO BLACK…again and again…
    ah…koliko tuge…can it be so calming???

Odgovori

Subscribe without commenting