search
top

Romantizam (traženje opravdanja)

Ispucala koža na rukama

predugo na vjetru stojim
a da razloge nisam niti pokušao shvatiti.

……………………………………………..

Više ne gledaš svjetla ulica
sa moje kože, tada glatke
sa očima punim svjetla
refleksijama raja.
Kako smo stigli do ove tačke
u kojoj ja stojim pored stabla?
Vjetar šiba stoljećima, čini se
a poznata figura sa stabla visi?

Moguće je da plačem
ali nisam pretjerano siguran
moji obrazi suhi nisu več dugo
tvoja ruka nije uz moju…predugo.
Kako sada da otrpim policijske sirene
hitnu pomoć, roditelje, svi su zakasnili.

Glupa pitanja koja ne shvatam
“Kako se dogodilo”?
Pustio sam da muzika stane.

“Gdje ste vi bili”?
Jecao sa druge strane svemira.

Njeni roditelji krive mene
njena krv želi moju krv
vraga da oslobodi
vežući oko mene bodljikave žice:
“Vi ne znate voljeti”.
“Ja ovdje jecam danima”.

”Vi tek sada dolazite”
“Gonite se od nje”
njenu čistoću kvarite svojim spravama
jer ne možete oživjeti ono što anđeo je postalo.

………………………………………………………

Stojim na vjetrovima predugo
ispred stabala na kojima počivaju sjećanja
stoljećima nakon nje, ćini se.
Ruke ispucale,
u rukama uže,

zašto?
“Ova grana se čini dovoljno čvrsta”.

37 Responses to “Romantizam (traženje opravdanja)”

  1. shadea kaže:

    Solakhov………od ovih tvojih stihova…jezera se preljevaju…

  2. Solakhov kaže:

    @shadea
    sta mogu kada sam u takvom raspolozenju.
    Do neki dan si pisala kako sam previse ozbiljan.
    :D

  3. Solakhov kaže:

    @shadea
    ehm :D

  4. LoLa kaže:

    Ovako, gospodine… Stihovi su posebni i kvalitetni kao i uvijek, ali izvoliš me sad oraspoložiti. Izbrisao si mi onaj vragolasti osmijeh s lica ovim tužnim stihovima….

  5. newenka kaže:

    Hm…uvijek me iznova iznenade stihovi muškarca…uvijek si mislim da ne postoje osjećajni…da se ispravim,znam da postoje,ali ne kažu to,ne kažu sve što misle i osjećaju. I onda kad pročitam ovako nešto,ostanem zatečena…ne mogu naći riječi kojima bih opisala svoje oduševljenje osjetivši sve što si napisao..da ne sjedim,ne znam gdje bih bila…
    Oči mi nisu pune suza,ali su širom otvorene od svih ovih tvojih lijepih stihova.
    Najljepši pozz, N

  6. shadea kaže:

    Kako ja doživljavam Solakhova…kao hrabrog muškarca koji se ne boji pokazati osjećaje misleći da će to narušiti imiđ njegove muževnosti…e to ja zovem HRABAR MUŠKARAC !!

  7. Marija kaže:

    Solakhov, koliko tuge u ovoj prelijepoj pjesmi (a htjela sam na početku čitanja napisati da su ti ruke ispucale od pečenja kolača, ali sam odustala kad sam pročitala TUGU)! Naježila sam se… Čini mi se da si opet “razgovarao” sa Jesenjinom! ;)

  8. LoLa kaže:

    Vidi ga, popularan. ;))) sad trebaš staviti kravatu. ;p

  9. Nigel kaže:

    Bas pravi crnjak…. huh

   

Ostavi komentar

Subscribe without commenting

top