[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Od trenutka kad sam došao u vaše ruke, od trenutka kad sam vas ugledao, vaše prekrasno lice i taj blistavi pogled s dubokim očima punim ljubavi. Znao sam da nisam slučajno tu. Tada nisam znao što to osjećam, ali znao sam da zauvijek žlim biti pod okriljem vaših ruku, obrgljen vašom ljubavlju i neizmjernom pažnjom. Prolazili su dani,godine, ali svakog jutra me dočekao vaš topli pogled na tek otvorenim očima i smješak na pospanom licu. Naravno lagao bih kada bi rekao da je sve uvijek bilo bajno. Narastao sam i počeli su problemi. Imao sam 15, mislio sam da sam kralj svijeta i da sam uvjiek  u pravu. Često smo se svđali. Kao i sve ostalo i te godine su i te godine. Udaljio sam se od njih. Ali ne želim ovo pretvoriti u priču o mom životu, to ćemo ,prijateji, ostavit za drugi put. Kada sam ja u svojoj glupoj glavi mislio da me najmanje vole, da mi ne žele najbolje oni su suze ronili sami u sobi. Nikada mi nisu pokzali koliko su slabi na mene , koliko ih je povrijedilo moje bahato i nerazumno ponašanje. Koliko sam bio sebičan! Pa to su samo ljudi kao ja i ti, kao svi mi. Roditelje sam smatrao nekim ljudima bez srca i osjećaja u toj situaciji, nikad nisam ni mogao zamislit da ih mogu toliko povrijediti. Nakon svega što sam im prouzročio nakon milijun isplakanih suza i milijun briga ,oni su me još gledali sa istom iskricom u očima i istim divnim božanskim smješkom na licu. Kroz probleme sam shvatio da mi žele najbolje. Shvatio sam da su oni, za mene, najbolji roditelji na svijetu! Dugujem im za svu sreću u žiovtu, za svu tugu, za svu pažnju i brigu koju su mi dali, za to što su mi omogućili život. Jednog vas dana neće biti, ali zauvijek ću pamtiti sve što ste mi pružili, svu neizmjernu ljubav koju ste mi dali. Nadam se da ću biti roditelj poput vas!

Posted by Tino

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting