[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I kada se dignem

il’  kada krenem leći

i kada sam kući

il’ krenem pobjeći,

nosim je sa sobom

ime joj je tuga.

 

Možda je to zbog vanjskog duga,

a možda zbog bračnog druga,

možda zbog djece koja nemaju kruha,

možda zbog žena koje nemaju sluha.

Možda zbog svijeta koji je ostao bez duha,

a možda i zbog nepravde koja u meni kuha.

 

Eto… tako puno je razloga

kada mi je potrebna,

zato nosim je po svuda

jer ona plovi moji drumom

ona vlada mojim umom,

velika i mračna kao noć

kojoj početka nema.

 

This article has 5 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting