[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Umorna,
pognutih ramena
jedva koračam.
Svaki udisaj boli
kao da rana zjapi u mojim grudima.
Umorna,
a ne smijem stati.

Noge teže od olova
vučem,
koraci se gube…
Što više koračam
to bivaju teži…
Da mi je da se odmorim od života,
da budem slobodna, skinem okove i poletim.
Da mi je da znam išta drugo do ove tame,
da mi je
da nisam živa sahranjena….

Posted by Fallen Angel

This article has 3 comments

  1. kad bol piše stihove…
    znam da nije neka utjeha, al proči će….
    za mjesec, godinu…
    i to vrijeme boli problikovati će te na milijun načina.
    ali proči će…
    lijep pozdrav 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting