[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nekada nisam primjećivao kuće u ulicama kojima ostavljah
đonova krte ripne svakodnevno…..
Bili su mi bitni ljudi i hoće li dan biti oblačan ili sunčan
Danas vidim samo ptice što se gnijezde u krovovima
i olucima onih kuća
Ljudi su izgubili svoja stara lica,a fasade su osvježene
ženama sa balkona krcatih cvijećem
Ne prepoznajem ni oblake ove iznad mene,ni sunce ne prži ko prije
Nekada sam imao petnaest godina i činilo mi se ,da onaj prekoputa,sa svojih dvadest i jednu nije više mlad ,jer neće
sa nama na košarku i bojao sam se starosti -gledajući ga
Danas znam da duša ne stari ni u pedesetoj
a niti u osamdesetoj, ako su joj tragovi u pjesku još sviježi
– laste pod strijehama i vrapci u olucima…..

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting