[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Josh nije kasno rijeko zelena da nas vratish
u ono bezbrizhno, zaneseno juche..na neshem keju…
keju mladosti, chezhnje, uzdaha…Koliko samo
poljubaca pamti Una i koliko shapata u tihim ljetnim nocima?!..
Vrati nam plavetnilo neba i prijateljstvo nam vrati…
koje si nam ukrala kad smo te napustili uplakanu…okrvavljenu…
Vrati nam zore u parkovima, jutarnje kafice, caskanja…
Vrati nam nade i snove, prichaj nam o bajkama..
Nash most na kojem smo uzhivali predvecherja..koji je spajao
ono shto ti razdvajash svojom bojom, dubinom, hukom…
Vrati nam teferiche, kampovanja, roshtiljanja…
i smijeh nam vrati…ukrala si nam ga onda kad smo uzhivajuci tvoje dubine
iscrpljeno lezhali na peshkirima i kamenju…razmjenjivali viceve
Vrati nam sva ona draga bica koja si svojim virovima progutala…
Kupanja u predvecherje nam vrati, tad si bila mlaka i podatna..
kao da si nas prigrljavala svojom mekocom…
Vrati nam sve one izvore kojim si nas darivala, svaki kamen sa kojeg smo skakali..
Dugujesh nam sve ono shto si nam ukrala kada smo se rastali..Ostavili smo te
kao majku koja josh uvjek cheka na nas…i nikad te nismo zaboravili,
opjevavali smo te u pjesmama, hvalili pred ljudima..
I jednog dana ces nas opet prihvatiti ovakve kakvi jesmo…obeshrabrene beskucnike,
izgorjele rodoljube…svoju djecu!

Posted by Zerina Hatipovic

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting