RIJEKA

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Rijekom mirnom, ona plovi,
Struje nježne, nosioca svoga, lovi.
Kroz šume guste, međ planine gorostasne,
Uz livade sjajne i kroz pećine strašne.
Ni najcrnje noći, ona se ne boji,
Rijeka bistra, putovanje njoj kroji.

Al’ ljepota njena, tajne krije,
U dubini crnoj, grozota vrije.
I poče tada, rijeka jecat,
Voda mirna, strašno pucat.
Čas putnika, svog guta, čas pljuje,
Nemilosrdna postade, bijes ju obuze.

Razbi rijeka, o stijenu čvrstu,
Tu lađu malu, lađu krhku.
Iznenada rijeka, na obalu je baci,
A komade njene, raznesoše brzaci.
Što jednom predivna, lađa bješe,
Sada su samo, bijedni ostatci.

I leže tako, rastrgana uz rijeku,
Gdje nekoć bješe, u njenom tijeku.
I ne vidje više,šume guste, nit planine gorostasne,
Nit livade sjajne, nit pećine strašne.
I najcrnje noći,ona se boji,
Jer nema koga, da je opet skroji.

Posted by Blackie

Odgovori

Subscribe without commenting