[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sve trenutke ljubavi

razasute po tlu vremena

skupio si u odaje

svoje bezosjećajnosti.

Iz tvojih džepova ispadaju

krhotine,krhotine mene.

Povremeno me prineseš usnama,

pretvarajuć me u prašinu stakla,

tako nježno kao u vremenu ljubavi

učineš me ničim.

A ja, ja,se molim vjetru

da me zavije u vlasi tvoje kose,

utore tvoje kože,

pa da tako skrivena

budem ponovno dio tebe.

Posted by Riley

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting