[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Sve trenutke ljubavi

razasute po tlu vremena

skupio si u odaje

svoje bezosjećajnosti.

Iz tvojih džepova ispadaju

krhotine,krhotine mene.

Povremeno me prineseš usnama,

pretvarajuć me u prašinu stakla,

tako nježno kao u vremenu ljubavi

učineš me ničim.

A ja, ja,se molim vjetru

da me zavije u vlasi tvoje kose,

utore tvoje kože,

pa da tako skrivena

budem ponovno dio tebe.

Autor Riley

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting