Riječi teku
Rekao si:
Možda ćemo večeras
Za stolom
Hladnim vrčem
I vodom
Umiriti svoja
Nemirna tijela
Ah, slušam te
I rušim se u tom
mraku
koji nas okružuje
Nosim sliku
Nekadašnje ljubavi
Kao vjetrobransko staklo
Kojim se štitim od pada
I mislim
Kako riječi teku
U noć
I zauvijek odlaze
Iz moga
Oboljelog srca
