[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Trenutak bude dovoljan.

Nešto me podsjeti.

I opet zabole

izrečene uvrijede.

Ponajviše zadnja.

Posebno bolna točka.

Tobože frustrirana,

jer me nitko neće.

A nisam.

Samo me boli

moja samoća.

Izdržavam je

jer znam što želim,

a što ne.

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 4 comments

  1. Sestro
    Pusti
    Otrovom ti truje dušu
    Znam iz pjesama tvojih
    Dušu plemenitu i duboku
    Privlačnu mnogima
    Samo probaj nekako ako možeš
    preskočiti zore
    Ja ne mogu
    S tobom sam u duhu

    • Već neko vrijeme je prošlo, a te riječi me još bole. Zato što imam dojam da im je cilj bio udariti što niže, da boli što više.
      Moja duša nije otrovana, ali je zgužvana, zamućenja, nejasna u posljednje vrijeme.
      A ipak, još odlično razlikuje dobro i zlo i čuva se od otrova raznoraznih.
      Hvala ti što si tu za mene!

  2. Sunašce, voliš poeziju i kako vidim Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević i usmjeri svoj cilj na viši nivo, pa ćeš naći i druge teme koje su i te kako važne u životu. Vrijeme prolazi i nije bitno što drugi priča već ono što ti želiš.
    Lp! 🙂

    • Draga Sissi, u pravu si.
      Izgubila sam poeziju i stvorila umjesto nje lamentacije o boli.
      Pitala sam se jesam li naporna s time. Dala si mi odgovor. I ujedno usmjerenje što mi je činiti.
      Pozdravljam tebe i cijeli portal, dok ne nađem opet poeziju u sebi.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting