[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
čujem krah
svijetova koji se ruše
i prije nego što su izgrađeni mogli bit
čudan je to zvuk
tako glasan, a tako tih
neopisivi za jedan stih

a bol i tuga
za nastajanja duga
nečega što nikad nastati neće

ne znam što je gore
ići protiv volje tvoje
ili skrivat osjećaje svoje
možda će jednom ipak biti bolje

ali tvoje laži, skupljene u riječi dv’je
riječi koje mi znače mnogo, kad su iskrene
ali tebe nije briga, štoviše svejedno ti je
sve te riječi lažne, neistinite

 

autor : Emanuella Zubović

 

Autor elly

Odgovori

Subscribe without commenting