Riječi

Riječi. Poredane u nizu, jedna iza druge, kao olovni vojnici

Na rubu misli…

Počinju da se pitaju:

Šta biva s njima

Kada se istope

I uliju

U

Nove

Kalupe

Do nas stižu sa raznih strana

Sa ledenog sjevera i tropskog juga

Sa zlatnog zapada i Svetog Istoka

Neke riječi su slatke

Ukorjenjene duboko u zemlji

Streme prema suncu

Čvrste poput crnog borja

U kamenitim visovima

Vješto se propinju

I pronose

Našim

Srcima

Neke riječi su gorke

Izvađene iz najdubljeg blata

Dolaze iz nečistih srca

Kroz smrdljiva usta

Oholosti

Srdeći same sebe

Zašto su i morale biti izgovorene

Jer će te iste riječi naše duše

Bosti

Neke riječi dolaze iz daleka

Dubokog svemira

Silaze sa najvećih planina

Kroz mirisna usta

Ulaze u najčišća srca

Donoseći mir u nemirna tijela

Tvoreći naša

Dobra

Djela

Još se samo jedna Riječ čeka

Ona iz Prapočetka

Da pokupi sve naše riječi

I postanu svjedokom

Protiv svakog

Čovjeka