[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Ostaviše me riječi
gradom šetaju, lutaju
procvjetale, poletjele
zavijorile,
razlile se
i hvale
kako ih moja snena duša
satkala od zlatokrilih slova…

Tragovi im još mirišu
u ikebani srca
rapsodijom boja oslikavaju
sanjive poglede…
u nutrini uspomena
bdiju kao čuvarice vjerne
u govoru cvijeća, ptica
i bisernim niskama
mladalačkog snoviđenja
u koraljnim grebenima
samo mog oceana…

Titraju latice riječi
gradom šetaju
prolaznike ostavljaju u čudu
zamamno se smiješe
u perivojima,
virovima,
u vrtlogu,
vodoskocima,
kaskadama
i modrini
nebeskog
vretena.

***alba***

Odgovori

Subscribe without commenting