[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Razapeta između nade i očaja,

između želje i stvarnosti,

ostavljena sama s duhovima prošlosti,

koračam polako,tražeći tebe…

vjerujući u oprost….

Gubim većinu tih bitaka na samom početku,

ali uporno vodim rat s onim dijelom srca koji i dalje traži od
mene nemoguće…

da te prestanem voljeti…

zatvorena sam u labirint krivice koji nema izlaza..

i dalje ti otvaram najskrivenije odaje svoje duše nadajući se
da one riječi nikad nisu bile izrečene;

nadajući se da ih tvoje usne nikad nisu prevalile…

time si opravdao sebe,neke povrijedio,zaštitio,a mene
uništio…

prihvatila sam to,ali srce mi nije prestajalo krvariti….

krik mi je ostao zatomljen u grlu i ti nikad

nisi čuo moje posljednje riječi- VOLIM TE….

od tog trena dio mene je mrtav,

kriv i izgubljen u ponoru očaja….

i nikako da prekinem tražiti savršenu masku

koju ću nositi danas,sutra i ostale dane…

a te maske mi trebaju

da sakrijem ono što me najviše odaje,

najviše boli,

a to su ogledala moje duše…MOJE OČI

koje se nikada neće zasititi tebe….

i ne želim da me one izdaju,

da kažu ostalima kako te lako

jedna jedina riječ

može živoga zakopati

Autor Tauriel

Odgovori

Subscribe without commenting