[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Gdje zvijezde niču ko plavi šafranovi
ko izveženo cvijeće prstima mladenke
na bijelome platnu da sve svatove kite
– njena se zora u tjeme mora sunavrati
jer ta duša se mila udaje bez svila
bez halje se daje u vječno ne sanje
za princa čergara pustinjaka beduina
pa zbog ljubavi žala mrije a ne dozrije
sama na svojoj grani vasione
da po ljepoti je nadju ljubavi nove
i zar taj očaj što sroči stihova planine
kadar ne bi novu nadu da dozove
jer još jedno ce srce uvenuti s tobom
onaj sudjeni neko da zove se tvojim
da dušu mu čuvaš a tvoja da robom
ljubavi se zove u grudima njegovim

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting