RETROVIZOR

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Prazne su ulice grada,

ili to ja možda ne vidim nikog

dok polako vozim prema domu.

Sumrak je obojio nebo bojama zastave,

crvenom kao ljubav,

bijelom iskrenom

i plavom kao dijete nevinom.

Sa mosta Slobode osvrnem se

na istok i zapad

Sava mirna mirna kao tvoje oči

teče prema Crnom moru

teče prema noći.

Preko Save kao da je drugi svijet,

kao da je drugi grad,

sve je tako sivo,

sve je kao da je već dugo mrak.

Pogledam u retrovizor

i vidim plavo nebo ,

i vidim grad,i vidim nju

ženu iz stiha ženu iz priče

ona je ušla u moj život

i zapela kao vlak u snijegu

vidim nju koja je uvijek pazila

koja je čuvala nas

koja je čuvala mene od samog mene

i uvijek je znala odgovor na moja pitanja.

Još jedan pogled u retrovizor

i nebo i boje i grad

i ona koja se smješi

i kao da mi govori:

Idi idi svijoj sreči

ali ponekad se barem javi

leđa mi ne okreči.

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting