[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
I kradem te,svaki put ti kradem deo tela i skupljam na velikoj polici bluda,
a preko usana teško prelazi priznanje kajanja,sete,krivice, ne ne…
nema očiju lopova koje vide put,niti srca bludnika koje oseća ubod zaoke vremena.
Svesno te kidam a ti se svesno opraštaš od sebe,
ostaje još malo zrno tela zbog kog sam te i načeo a ti pristala.
Svaki trzaj mišića je sat vremena lažnog pravdanja nekom osuđeniku na tebe,na robiju,
dok polica bluda krasi prostor pravog robijaša i lopova tela koji slobodno hoda bez tereta na leđima,jedna hartijica ispod tebe sa imenom,godina bluda i redni broj,
registar i savremena čitulja poštenih žena koje su umrle svaki put kad su poklonile sebe,
za njima umro je robijaš njih a rodio se novi sat pravdanja i izmišljenih „samo“ prijatelja.
A bludnik,kad kad obriše prašinu sa ukradenih tela na polici,
blago pređe vrhom jagodica preko njih uz osmeh i…?
Nema i…toliko…

Odgovori

Subscribe without commenting