[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Recite mi pjesnici…
kako obuzdavate
Svoje čarobne svjetove
kada uranjate
u novi dan ?

Na koje frekvencije
Se prisilno spajate
dok Se u sebi  pitate
zašto Se ne ubrajate
u prosjek ?

U ovim danima
nabrijanim
brzoprolaznim
kako sami Sebe
pronalazite ?
kako Se vračate

samo Svojoj
stvarnosti?

Koliko energije
trošite kako bi
svijet oko Vas mislio
da je sve u redu,
-da ste Vi u redu ?

Koliko Ćete ljudi
danas uvjeriti
da je život
vrijedan života,
a onda u
utjesi osame

oplakati taj isti ?

Postaju li
Vam koraci
sve teži
dok koračate
kroz ovu
nametnutu stvarnost ?

Recite mi pjesnici…

Posted by freelove

This article has 3 comments

  1. “Recite mi pjesnici…
    kako obuzdavate
    Svoje čarobne svjetove
    kada uranjate
    u novi dan ?”
    Zapravo nismo niti izašli iz tih svjetova, a dobro zatvorimo vrata da nitko ne uđe i ne javljamo se na mobitele koji nam idu na živce. Zovu nas kad nas trebaju, a ne jer žele naše društvo, čuti naš glas ili ljudski razgovarati (naravno, ne o šopingu). S vremenom nitko nas ne ometa, zaborave da postojimo. I onako nas gledaju kao čuda.
    Eto, nisi sama u svim tim patnjama, senzibilitetu, altruizmu, pacifizmu, ljubavi i empatiji.
    Lp i iskreni zagrljaj ti leti! 🙂

  2. Vise se i ne gledam ko pjesnikinju…
    Sve cesce zatomim potrebu za pisanjem…
    Ugasim, nekako, rijeci i slike u mislima koje mi nedaju mira…
    Bjezim u realnost i bivam, gubim se u masama…
    Ponekad, ponekad, samo ponekad u zadnje vrijeme, stampedo slova izljeva se na papiru. Zatvorim biljeznicu i posramim se sto sam opet bila slaba.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting