[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Reci!

Zar ne želiš živjeti?

Trčati bosa po tek pokošenoj livadi u cik zore?

Plesati na kiši dok te noge nose?

Zagrliti sunce i prve ljetne zrake?

Upiti svu čistoću snježnih pahulja?

Slušati tišinu kao najljepšu muziku?

Reci!

Zar ne vrijedi živjeti?

Vidjeti osmijeh u očima djeteta?

Tu nevinost, tu iskrenost, tu bezbrižnost, tu neiskvarenost?

Poželiš li ikada da je sve ovo samo dječija igra?

Da smo opet samo djeca, onako zaigrana i radosna

Što osmijehom i najčvršće stijene ruše?

Reci!

Šta nam se to dogodilo?

Gdje je nestala ta nevinost, ta iskrenost, ta neiskvarenost?

Zar ovakvi ljudi nakon svega postaju?

Pakost! Pohlepa! Zavist!

Zar to znači biti čovjek?

Zar to znači nositi ovo breme što duša se zove?

Zar to znači biti vrhunac evolucije?

Reci!

Nije li bolje mrijeti?

Nije li smrt zapravo spas za nas?

Bijeg od svih zala, ljudi i mora.

Nije li smrt ona nevinost iz očiju djeteta

Što prizivah u tebi sve ove godine?

Reci da smrt donosi spas

jer vjerovati moram!

Autor Dz.Harlekin

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting