[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Znaš ja odavno ne čitam članke nema tu šta da se čita. Čitam i slušam samo komentare, pa nas onda vidim u svoj veličini naše minijature. Teško mi je zbog toga i gadimo mi se je odveć blaga izjava. Toliko smo evolucijski devalvirali da su i životinje na višem stupnju inteligencije. Toliko mržnje, prijezira, zla, ljubomore, nečovječnosti i čega sve nema u nama. Postoje stvari kojih nema, itekako postoje, i da ih sada ovdje napišem nećemo ih razumijeti. Kako razumijeti ono što ne posjedujemo?!

Pričam o nama malim ljudima koji smo zatrovani duhom. O nama koji smo pripadnici nečega i nekoga, a ni sami neznam ko smo. Mi smo toliko paradoksalna pojava na ovom svijetu da se i sam paradoks ograđuje od nas.

Materijalisti, karijeristi, narcisi, egoisti, manipulatori, tati, asasini, lažni prijatelji, pedofili sve smo to mi i kad tome još pridodamo zatrovanost kojom na truju oni gori od nas, koji nakon spuštanja zastora na pozornici, zajedno sjede i cerekaju se nasoj maloumnosti. Mi ne možemo biti i nismo ništa drugo do li jedna umijetna pokvarena tvorevina sistema u kojem se nalazimo svojevoljno. Da svojevoljno smo tu gdje jesmo, jer da to ne želimo i da nismo dio toga mi to ne bi ni bili.

Mi razapinjemo, ubijamo, kamenujemo, psujemo, linčujemo sve one koji misle drugačije, ne od nas samih, nego od sistema koji nas hipnotizirane vuče za nos.

Mi cak nemamo ni svoje mišljenje, nemamo svoje stavove, nemamo svoje ciljeve. Mi sve što imamo je nemanje i to nemanje nam daju oni kojima se klanjamo i kojima se molimo. Onako predano i vjerno, a znamo da smo lažni u svoj toj svojoj svetosti i prodali bi se za groš, samo da nam neko ponudi nesto jos lažnije. Nama je obmana postala sasvim normalna, mi se sa obmanom poistovjećujemo jer i sami obmanjujemo i sebe i sve oko sebe, svojim lažnim postojanjem u ovom trulom sistemu manipulacije.

Te u taj isti sistem, uvlačimo svoju djecu, prijatelje i sve one koji nas vole. Postali smo oruđe onih koji nas truju i nama je to sasvim prihvatljivo, jer naša pohlepa da budemo članovi pogešnih ideja puno je veća od minijature čija smo stvarnost.

Mi smo iznad svega kukavice koje se kriju iza krinki koje nam je sistem prodao po jako povoljnoj cijeni. Morali smo da prodamo istinskog sebe, da bi bili dio iskrivljene stvarnosti. Čak mi ni ta prodaja ne pada teško, koliko nase slijepo vjerovanje da je taj pogrešan izbor ispravan.

Koliko krvi, bola i tuge treba proteći našim postojanjem, da se probudimo iz ovog košmara kojeg smatramo slobodom i istinom. Koliko puta treba da umremo i ponovo se rodimo, kako bi postali ljudi koji misle svojom glavom, koji osjećaju svojim srcem i koji se svojom dušom uzdižu iznad ovih lažnih ideala i pogrešne percepcije samog sebe.

I sutra ću opet da čitam komentare onih koji se kriju iza binarnog sistema nula i jedinica, neshvaćajuci da su oni te nule, a jednice oni koji njima manipuliraju . Da slušam priče ljudi kojima su maske toliko duboko urasle u lice da ni sami ne znaju kako izgledaju.

I svijet neće biti bolji dokle god smo mi ovakvi kakvi jesmo, a nikakvi smo. Mi vječno trazimo krivca u nekom drugom, u nekom ‘ko nije dio sistem čiji smo robovi. I taj neko drugi traži krivca u nama jer nismo dio sistema kojem on robuje i tako u krug – bez kraja i početka. A svi ti sistemi su dio jedne velike ideje kojoj svi skupa prinosimo lažne žrtve jer smo i sami lažni u našoj tvrdoglavo-pogrešnoj istini.

Počnimo prihvaćati sebe, a ne sisteme i kalupe ljudi koji nisu dio nas i koji nam ne žele ništa dobro, počnimo prihvaćati istinu koja je u nama, a ne onu koju nam serviraju kao govno na sjajnom plehu. Počnimo biti ljudi, a ne psihopate koji poput robota ispoljavaju lažne emocije kad situacija to traži od njih. Počnimo sami od sebe, a ne uvijek od drugih. Jer u svakom od nas je problem i svako prvo sam sebe treba da shvati pa tek onda da pomaže drugima. Naše trenutno neznanje ne samo da odmaže drugima, nego i nama samima. Počnimo jednom istinski da gledamo, čujemo i osjećamo sebe i svijet oko nas. Bez međuljudskog odbacivanja onih kojima ne pripadamo, samo na temelju predrasuda koje nam sistem neprimjetno implementira. Jer mi ne pripadamo nikome i svi smo dio jednoga.

“Počnimo ljubav iz početka”

This article has 1 comment

  1. ” Morali smo da prodamo istinskog sebe, da bi bili dio iskrivljene stvarnosti. ”

    …i sada takvi ne možemo živjeti sami sa sobom. podnijeti sami sebe.
    Bar je kod mene tak, Sve super napisano. Osobno , nisam optimistićna za budućnost.

    lp

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting