[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Kada znaš da razum nestaje?
Da li u trenu, kada sklapajući oči,
ispuštaš krik bez glas,
zarivaš prste u utrobu u kojoj nema krvi,
ali paziš da ne pogužvaš svilenu haljinu
na balu taštine i laži.

Kako znaš da si prešao na onu stranu kada nema putokaza,
mape i putnika namjernika da ti kaže gdje si?

Da li ovo blato pod nogama, mokri rubovi haljetka,
studene ruke po kojima klizi kiša,
kazuju da nisi više ti?
Da si postao neko drugi…

Kada znaš da je gotovo?
Da li u trenu kada se tijelo zgrči lomeći kosti poput suhih grančica,
dok usporeni prizor tvog raspeća
konačno počinje da privlači pažnju
ljudi u sivim dugim kaputima od tvida
namočenim kišom,
tvojom krvlju,
suzama…

Tvoji krikovi ih polako tjeraju da podignu glave u kojima nema očiju,
samo zjapeće rupe koje uperene u tebe čine ogledalo tvoje duše.
Smjehulje se te nakaze
spremne da te zgrabe i rastrgaju,
ali tebe
po prvi put u životu
više nije strah…

Shvataš da si već odavno
sa druge strane razuma
i da je razum ono što te je plašilo cijelo ovo vrijeme…..

Posted by Fallen Angel

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting