[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Okovan u svojoj samoći,

u mraku svom i nemiru,

kroz  život ću samo proći

ko čestica u svemiru.

 

I ne željeh tako mnogo,

samo da je duša puna;

sad sa đavlom `mjesto s bogom

dijelim komad razuma.

 

“Budi sa mnom, vječnost ću ti dati”

reče đavo zlokobnog smiješka

“Ili  samuj, ljubi, voli, pati

kao posljednja božja greška”.

 

Rekoh mu da vječnost neću,

radije ću greška biti;

jer s kim ću dijeliti sreću,

i koga ću tad ljubiti?

 

Ako je samoća vječnost

onda vječan sam već sad;

i zar nije veća radost

kratak let, nego vječan pad.


 

Autor Sani

Ova objava ima 16 komentara

  1. San, jako lijepa, tečna, misaona pjesma.Podsjeća me na Fausta.Kakva bi kazna bila vječnost, da je prava nađena ljubav smrtna. Osobito mi se sviđa stih;
    “Ako je samoća vječnost
    onda vječan sam već sad;”

  2. sad sa đavlom `mjesto s bogom
    dijelim komad razuma

    ovo izdvojio ali cijela pjesma mi je onako baš po mome čefu

    pozdrav
    eh da, nadam se da ne lopataš puno, mene ubijala mati a sada ovaj ludi snijeg

    popij jednu ljutu
    u moje ime
    da se đavo bezrazumi

    pozdrav
    SFD

  3. Izvrsno napisano dragi San!Osobito je kraj dojmljiv!
    “Ako je samoća vječnost

    onda vječan sam već sad;

    i zar nije veća radost

    kratak let, nego vječan pad.”

    Pozdrav i osmjeh ti ostavljam:))

  4. Ako je samoća vječnost

    onda vječan sam već sad

    Jaooo 🙂

    Sansan, tematika dobra. Riječi snažne. Slike maštovite. Uvijek je lijepo pročitati tuđe misli kojima se i sami bavimo … i osjetiti da nismo usamljeni u tom svijetu 🙂

    Pozdrav od srca !

    • Tako je Perlo! Drago mi je da ne osjećaš usamljenost, ne bih ni ja pored tebe…mislim uz tvoju poeziju:)

      Neka ti nedjelja ne bude prazna, nego ljubavlju strasnom ispunjena!

Odgovori

Subscribe without commenting