[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Sa samim sobom
Sve mi je teže živjeti.
Okružen prijateljima,usamljen ćutim
Blijede tlapnje skorih dana
Koji za mnoge neće ni doći.
Umišljam i premišljam,
Zazivam uspomene nemile minulosti
Kao da mi one pomoći mogu,
( A znam nikada pomogle mi nisu).
Po stotinu puta istrošene listove okrećem ,
Istinu tražim u nedorečenosti.
Obzor bez ratnih boja slikam žmireći
Jer znam ako otvorim oči
Stvarnost će opet biti tu.
I samo dok žmirim ja jasno vidim;
Ne vidim umor s lica svoga
Na licima prijatelja,
Vidim te iste ljude,
Ali radosna im lica nova.
Ali koliko dugo može čovjek
Pod kapcima se kriti,
Kako dugo živjeti od snova?
Sam dovoljno dugo ne može ne gledati čovjek,
Samo prijatelj s neprijateljske strane,
Nesvjesno, može ti pomoći
Da nikada više ne otvoriš oči.

Autor Grubišić Zoran

Rođen sam 1968.g. u Derventi,BIH, gdje sam živio do rata.U ratu mi je poginuo otac ,a ja sam došao u Zagreb gdje i danas živim.Oženjen sam i imam troje djece.2oo1. g. objavio sam zbirku pjesama ˝Ispod oblaka˝.

Odgovori

Subscribe without commenting