[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Stale riječi što želim ti pjesmom reći

I tijelo mi hladno kao stijena na buri

Uvijek se pitam dal sam drugi ili treći

Dok mi život ovaj podaren od tebe juri

 

Ružom što cvate u ocvalom raju pored kuće

Reći ću ono što mi moje riječi brane

I ovom mojom dušom kojom suza poteći će

Vratit ću ti one davno izgubljene dane

 

Plakat ćemo zorom što se rano budi

Jer opet odlazim da branim ovaj grad

Znam tvoje snove, al molim te ne bludi

I pazi na cvjetove jer brzo će listopad

 

Tada će rat već valjda ipak proći

I usnama ćemo opet stvoriti naš raj

Al ako neki metak zaluta mojom noći

To je tvoj novi početak i samo moj kraj.

 

Tada ću biti anđeo, predivna bjelina

Znaj da sjedit ću na ramenima tvojim

Obećaj mi samo kada dobiješ sina

(Molim te) neka se zove imenom mojim…

Autor Pippo1906

Ova objava ima 24 komentara

  1. Pjesma ima svoju dinamiku. Vrhunac je kraj pjesme. Od tih riječi čovjek se naježi od siline osjećaja. Mislim da je ovo jedna od tvojih najiskrenijih pjesama. Doživljena i proživljena. I jednostavno i jasno i nježno.
    -ispravi, cvijet, ali cvjetovi
    Veliki pozdrav Pippo.

  2. Pippo, u komentaru kažeš da si ovom pjesmom želio dočarati ljubav jednog muškarca i tvoji stihovi su nam to i pokazali na jedan drugačiji način no što sam navikla kod tebe pročitati.

    Obavijeni su tugom i strepnjom … jedino bih kraj malo promijenila i umjesto ‘Kada dobiješ sina’ više bih voljela da ovdje stoji stih ‘Kada dobijemo sina’ … jer On će i dalje živjeti u njima dvoje i ne mirim se lako s tim da bi mogao otići zauvijek.

    Joooj, ne zamjeri … meni je ovo toliko emotivno da boli.

    Lijepo te pozdravljam !

Odgovori

Subscribe without commenting