[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Svoje korjenje duboko pusti,
da nikad ne zaboraviš da na zemlji postojiš,
svoje grane u visinu digni,
da vječno se vjetru inate,
ali da ih nikad ne otpuše.

 

Kroz cijelog sebe,
zrak pusti,
da korjenje vjetar osjeti,
ne daj životu da te po zemlji nosi,
ali svuda svoje plodove šalji.

 

Od kiše ne bježi,
pusti je u sebe,
neka promjene koje nosi,
dotiću i unutarnji dio tebe.

 

Snaga što korjenje granama daje,
malo je,
pusti i nebu da tvoje listove ogrije,
da nikad na istoj visini ne ostaje.

Autor Bruno Dronjic

Rođen u Osijeku 11.3.1993. godine,gdje i živim.Trenutno studiram filozofiju i Hrvatski jezik i književnost na filozofskom fakultetu u Osijeku.Uz čitanje, pisanje je, ne samo hobi, već i način življenja. Poezija kao vježbalište misli i rijeći, otkriva neviđene predjele.

Odgovori

Subscribe without commenting