[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Prošlo je i prvih pedeset godina mog  djetinjstva
Danima sam se igrao i
puštao šarene papirne zmajeve
I putovao sam daleko i puno
dodirnuvši mnoge živote
Neke tek usput
A mnogima sam kao poklon na njihovu nebu
Za zauvijek ostavio komadić duge

Odlazeći na posao
Na ogledalu sam ti napisao
–    volim te
i nikad ti više nisam svratio u san

ali nisam te nikad prestao voljeti
ni danas
samo te sada volim drugačije
onako kao što volim crvene makove
i toplu ljetnu kišu

u mom krevetu si  izgubila naušnicu
malenu, srebrnu
a mi smo izgubili nas
cijeli jedan život
naš svemir i zvijezde
i to sve i još više rasprodasmo
u bescjenje
nije nas ostalo
ni za jedan pošten osmijeh

Autor Mladen

punovremeni jahač oblaka…sanjar…ukratko blento :-)

Website: http://mladenvojtkulak.blogspot.com/

Ova objava ima 7 komentara

  1. dao dio duge
    a sebi ostavio niti za osmjeh
    svida mi se priznanje pedeset god djetinstva, zeleci reci da nisi shvatio koliko ti znaci i ponio se kao djecak sto zmajevima fira nebo. Preljepi stihovi Mladene.pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting