[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U starom baroknom gradu

Sivilo i žbuka

Crtom rasparana

Spontana poema uz allegretto razaranja

Ah, ta žuta ljepota

Ton koji ubija

Pogled mi seže u rupu bez dna

Plavu i jutarnju

u kasne noćne sate…

Iza rešetaka stoji i ne miče se

Jastuk pun uspomena i nade

Njegovo lice i njegov obris

Žutog vala po sredini

Posted by Nika.96

Odgovori

Subscribe without commenting