[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Hodao sam po algama
na prstima po vršcima
da ne probudim izvore
lave iz utrobe,moje more

Bila si iznad i ispod mene
nad glavom ti se krunjilo
sunce i kao sa zrelog klipa
zrna sjemena su propadala
bez oštrih udica dnima u usta
Darivala si kao Magdalena
sve dok se gore smrklo nije
a ti Neptuna sa krsta
– ropkinja postala

This article has 6 comments

  1. hvala malo-srceko…

    evo jedna tebi,,,iz sitnih noci sati (dosade na radnom mjestu) ne da mi se stavljati na fasadu sajta 🙂

    Šapat sjete

    Ne razumijem,šta to govori ljetna kiša
    jesenjem listu, kad mu žile sunčanom
    infuzijom pred smrt žaokom groma napaja
    Ni odsjaj zvijezda u krupnim kapima
    rose,dal čaroliju čine u noći bez mjeseca
    zrikavcima ,pa zrikom razbudjuju travke
    da zaplešu dok ih uvenuće sustiglo nije
    Ne znam,ni zašto bi morao zastati
    i gledati u prazno sve one sate
    dok me nostalgija za nos i obrve vuče
    a ja tragam tundrom do koljena
    potučenih bitaka za ljubav, za srčanim konjem
    koji se osedlati ne da,pa da korača uza me
    i da se ne plašimo jedan drugoga
    On moje nevjere ,a ja njegovih iskrenih očiju

  2. ako se neko zeli dopisivati i citati na fejsu- a ovdje vidim vise ne postoji opcija poruka,,,,ja sam na fejsu -onaj sa fotkom na sred “starog kaubojskog groblja” imenom “dusko ljiljak 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting