[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
neko je jutrom unistiio

moje pasnjake ljubavi

nepreglednu pucinu tisine

tu sam obicavao

u smiraj dana

sklopiti oci

u krosnjama zagrljaja

i tiho zaspati

neko je zorom ranom

izorao njive nasih sjecanja

i pretvorio ih

u bezvrjedne sitnice

razbacane plimom

neko je jutros sapnuo zori

u mjesecevom prisustvu

pregrst lazi i sujeta

tu su odmaglili snovi

jedan uzdah proparao je zrak

neka je magija pala

na dirke glasovira

zacula se tiha glazba

sto obicno zavrsava

scenu posljednjeg poljubca

neko je jutrom

bolno kriknuo

neka ptica

ostala je na zemlji

ranjena

a htjela je zorom

da poleti

Autor plavivitez

Ova objava ima 6 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting