[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nepomične stijenke zatvora moga

govore mi da se odavde ne mičem

i da nemam znanja Raspetoga.

Sada Bogu svome neprekidno kličem

 

da me svu od posljedica sad poštedi

jer ja ne znam ni za dan bez Njega,

moj mi život bez Njega ne vrijedi,

niti želim znati drugog bilo čega.

 

Po tome znam da sam u zatvoru

što me nema blizu nekoj kontemplaciji,

a bliža sam još bilo kakvom zatoru

onih spoznaja što stižu u svetoj formaciji.

 

Brate Franjo, dragi brate moj,

daleko sam od tvojega molitvena stanja

i ne mogu naći neki poklon tvoj,

neku spoznaju i osjećaj bez sanja.

 

Onog dana kad si rane Kristove zadobio,

ti si bio Božji sluga s jakim posluhom,

a ipak nisi se u Pravila zarobio.

Podaj meni zagovor za takvim sluhom.

 

Brate Franjo, dragi brate moj,

zar me ne gledaš i sada kao učenicu?

Ptice čak me ne slušaju, ni komarca roj,

ljudi me ne gledaju u zjenicu,

 

sama vidim sve što gledati mi Bog je dao.

Reci da li dužna sam im pokazati

kako od mene je pobjegao duh taj zao

i kako te je Raspet volio pomazati

 

najsjajnijim pečatom što postoji

jer te blagoslovi svojim ranama na tijelu

dok ti duša kao vječni plamen stoji

u tom tako dragom pomazanom odijelu.

 

Reci da li treba većma tebe slijediti

pa i poginuti radi toga

ili treba ovom svijetu više vrijediti

poslušnost za našeg Krista, Boga.

17.09.2015. 17:16

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting