[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U dilemi boriti se

ili odšetati iz priče,

povrijeđena i bolna,

pokušala sam izbjeći susret.

 

A onda začula svoje ime.

 

Ti tako radostan,

a ja tako slomljena.

 

I glupost nad glupostima,

zagrljaj.

 

Ponekad se čudim sebi,

svom neprolaznom ludilu.

 

I kad ne bih znala

da se na posao ne dolazi

sat vremena ranije

ako se ne mora,

da se dođe vidjeti

onoga tko ne bi bio tu

da se dođe kasnije,

taj bi zagrljaj možda

i izliječio ranu.

 

Ne.

Rana je i dalje tu.

 

I vraća me u dilemu.

Autor plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting