[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Šta znate vi, prostakuše,
I ostali kupci mlohave uspaljenosti,
O platnu
Na kojem se uljana priča
O mojoj borbi sa demonima dobrohotnosti
Razlila po moždanim vijugama,
Utapajući posljednja sjećanja
Na košmar o ulicama
Punim crnih kišobrana
I sivih haljina guvernanti lorda Henrija…

U vrijeme
Kada su zakletve vrijedne
Kao mrtvi golubovi
Na krovu sirotišta,
Kad majke usnulu djecu pokrivaju trnjem,
Moje je lice, dame i gospodo,
Veličanstveno ogledalo
Što odražava
Sifiličnu kurvu u uštirkanoj postelji,
Uzjahanu od grofa sa sinoćnjeg bala.

Enigma ljubavi i mržnje,
Pretočena u boje vječne mladosti
Nikada neće napustiti ram
Skrojen od vašeg i mog licemjerja,
Ram u kojemu čuvam
Sibilu,
Dok (mi) je loše glumila Juliju.

Ma šta znate vi,
Praznodušni…

Posted by Lingua De Anima

This article has 1 comment

  1. Da,ponekad se ostatak svijeta čini praznodušnim.I svi bijemo bitke,svatko svoju jedinstvenu.Pa i oni praznoglavi,praznodušni ili čak bezdušni…čini nam se da su maše boli i naše patnje veće i jače od ostalih…
    Ima nas…nas prostakuša 😉

    Odlično napisano…svaka čast!
    Lijep pozdrav

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting