[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Što bijah sretan onda,
kad svi dani bijahu topli
i plavi…
i puno snova su bijele noći
u dvoru mome izatkale;

a u tim snovima privijaš mi se,
kao s jeseni,
kad zastudi;
dok stari imam jaciju moli,
lijeću džennetske ptice – pa male.

Od silne ljubavi posve oslijepih
u vrbiku pokraj široke rijeke,
u toj sljepoći napipah smijavice,
kao biljege dvije – iz Raja;

Ah,
ne ubijajte me tako jako,
noći bez nje su hladne
i duge…,
a svi su moji dani – dani tuge
i svi su dani uzdisaja.

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

This article has 1 comment

  1. Bravo feniks, ono “ah” govori o jacini tvojih emocija i nekako mi se najvise dojmi bas zbog toga sto uzdahom obiljezavamo najjace emocije,. Svako dobro, pjesniche velikog srca.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting