[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Osjećam, brzinom svjetla

Približava mi se bijesa tvoga dah,

Zaboravljaš da ne poznajem strah.

Čujem lavež tvoje taštine,

Stotine bijesnih pasa,

Željelo bi glodati mi vrat.

Znam da se smješkaš,

Misliš da mi nema spasa …

Veseliš se, veseliš,

Bakljama budiš narod zombija,

Potemkinovih sela u svojoj duši.

U gluho doba noći, žedna si,

žedna si nadmoći,

Želje da lomiš mi postojanja kosti.

Ne želim te više zvati Ljubavi,

Naša je priča svečano odjevena,

Spremna za posljednji ispraćaj,

Jedna truba miljama udaljena,

Plamen lomače obećava zabavu.

Već stoti put je posljednji put,

Rezbariš mi noktima punih otrova požude

Stihove svoje boli na leđima

Dok ti u očima sijeva omamljujući sjaj

Borgijinog okota.

Svejedno je; svojevoljno si nasukana

Na oštre hridi mog srca.

Nastojiš patiti.

Patnja je pročišćenje, katarza.

Patnja je iskupljenje.

Tvoja nemoć pretvorena u moju pobjedu.

Posted by berezin_matok

Samo sam netko rođen davne '76 godine, u prohladnom jutru. Pišem, povremeno nešto objavim, a zapravo pokušavam zatomiti nemir u meni.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting