[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Sve se danas pretvara u kaos, u mome snu nikoga nema tko brine o logosu

netko se smiješi drugoj uri na prozoru nevidljivog maestrala

sve je spojeno u jedno, istovremeno beskrajno polje

potpuni mir, potpuna opsjena stvarnosti da bih shvatio

to da samo jesam sada i prije ili nikada više

 

To je taj trenutak koji traje kao jedna desetinka, u predvorju čujem

bljesak spoznaje, novo stanje se sluti, kao da ga je netko donio i pokazao

da sada je sada i da ono je bilo prije

pa opet ne ide jer ova zbilja

zbilja je tijesna i glupa i ne da mi više

 

O kad bi mi dali deset godina, dvadeset kilometara u širinu i nove smjernice

mogao bih napisati priču o slagaču snova

a da pri tom jedva slutim

što je znanje, a kamoli odakle potječem i tko me nosi

gdje sam izgubio ključ od vrata koja su bila tamnozelenodvokrilna i vodila u dvor

 

Vrata koja su dijelila svijet na dvoje

u prvo buđenje, beskrajno mirno koje  je širilo i tijelo i oči

i ponoć nije bila

tako teška vjeđe su joj padale do prvog retka

do stvari, poretka, iluzije:

 

da samo jesam sada

i prije ili

nikada više

Autor drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

Ova objava ima 2 komentara

  1. prilično kaotično…pa gledam naslov, pa mislim kako pjesma djeluje
    upravo kao jedan od onih pobrkanih snova gdje jesi pa nisi, i gdje je sve
    moguće ali događa se nemoguće….nisam sigurna shvacam li, ali
    potakla me na razmišljanje,
    lp

Odgovori

Subscribe without commenting