[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Snove svoje prodala sam davno,
nikada ih nisam željela sačuvati
već mi bilo važno drugo, a snivanje ravno,
snovima se ne može računati.

Želje svoje dala sam za sitniš neki,
što je Nebo meni pružilo, to sam uzimala.
Oduvijek sam govorila samo jeki,
pravednosti nikad nisam otimala.

Energija nepravde rovala je srce moje,
ja sam znala da kroz mene teče
drugačiji život kakvoga se mnogi boje,
život prihvaćanja koje često peče.

Da će se računi poravnati, to sam znala odvajkada,
u to sigurna sam uvijek bila.
To u meni porasla je nada
i zbog toga nisam lude snove snila.

Blago duši koja već zarana trpi,
nekad više, nekad malo manje.
Kad je mlada, duša svoje ideale crpi
tamo gdje se uči, rađa i širi spoznanje.

Blago duši koja istinom se hrani,
blago duši koja iskrenošću cvate,
koja svoju pravdu nikada ne brani
jer joj pravdu anđeli izbore i pozlate.

Blago meni, ništa nisam promislila,
a i kad bih mogla, vrijedilo mi ne bi
jer u srcu nikad ne bih pomislila
da je blažen čovjek sretan samo Bogu, samo sebi.
‎utorak, ‎22. ‎kolovoza ‎2017. 04:22:02

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting