[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U vrbiku je iskočilo moje srce!,
da je od čega, već od gledanja njena lica.
Iznad stare džamije smo lebdjeli – da isprobamo kako je na nebu.

Osule se bijahu zvijezde niz njenu tuniku na ljame,
haman divnu.
U tom vrbiku vladao je snijeg
i silna noćna hladnoća.

Mjesec je prišao tako blizu njena lica da san ga mogao smahnuti rukom.
Ljepše od Dženneta igralo je nebo u njenim očima,
zvijezde,
džamija
i vrbe stare.

Sebe u njima ne vidjeh, ali čemu to,
zar je sada važno moje siromašno biće?,
pored tolike njene ljepote
i uzdaha;

umirem ti, umirem ti od ljepote
šaputale su medne usne ispod šala.

Autor feniks

onajetihokoračala,onajetihogovorila,onajenježnoljubila,nemoguzaboravitinju.

Odgovori

Subscribe without commenting