[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Šuma,
o kako je to prokleto i sablasno strašno,
bolesno tajanstveno i kronično mračno,
labirint zaboravljenih i izgubljenih duša,
koje lutaju između pakosnih crnih krošanja,
kroz stare i osušene, smrdljive trule grane,
pokušavajući, da ne dotaknu prijašnje životne dane,
jer izgubljene duše su i onako vječno mrtve,
pa tako lutaju od početka staroga svijeta,
i čekaju svoja dragocijena, nemoguća iskupljenja,
kroz rađanje novog iz pepela uzdignutog cvijeta,
a cvijet oplakujući, prebrzo procvate i nestane,
pa je i izgubljenih duša sve više i više,
zato kada strašni vjetar iz pakla zapuše,
izgube se, sve te zbunjene i preplašene duše,
ali kada ih ”neke” ruke, opet sve zajedno skupe,
možda kroz neko tajanstveno kratko vrijeme,
u daleku beskonačnost, osamljenog putovanja,
i moja duša na vječno izgubljeni i prokleti  put krene.
07.02.2010  04:04 HARD VERZIJA

Posted by sanjar

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting