[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Mirisi koji ispunjavaju zrak i lice iza stakla, sretno i umiljato

Bus koji vozi starom cestom u dolinu mirnu i spokojnu,

pomalo zaboravljenu

Iza nas ostaju ruševine civilizacije koja je prebrzo došla do svog kraja

Svatko je u svojim mislima, a tamo želi i ostati

Nemojte me buditi jer ja ne spavam, a kad i spavam tad ne sanjam…

Imam još toliko toga za ispričat i ne želim zatvarat oči…

Vozaču gledam u leđa i slušam tihu melodiju,

Ta ukočena silueta ispruženih ruku gledala je ravno pred sebe…

Kao da je bila mrtva, kao da nas vozi sablast,

Utvara s onog svijeta…

Ništa se nije micalo, jedino se ćuo šapat mladog ljubavnog para

Dva, ili tri mjesta iza.

Da, to je stvaralo šum koji je razbijao tišinu.

Došli smo do kraja puta, do Mora…

Pustite me, želim gledati u Njega…

Autor ChinaGarden

Odgovori

Subscribe without commenting