Putovah dugo

Hladne sjenke kasne jeseni
otežale od rose klize
nečujnim koracima preko
mokrih pločnika do Kina Manaki
Predstava je završena
a meni se ne spava
Putovah dugo, dugo,
pod lažnim imenom,
skrivajući osjećanja kao
običaje koji odumiru,
kao bludne misli
negdje na dnu srca
koje nije ni staro ni bolesno
već umorno od čekanja,
ispod golih zvijezda
na jednu tvoju riječ