[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sreo sam te uz obalu rijeke Guaya, dok si prala svoju dugu ravnu kosu boje mojih želja. Volio sam Guayaquil tog ljeta, volio sam tebe malena. Bila si nemirna kao struje Tihog oceana pored tvoga grada. Sjećaš li se šetališta Malecón uz rijeku gdje smo se poljubili ispod punog mjeseca, dok je šaputala obala, dok su zvijezde pjevale u tišini? Sanjam dane kada ću se opet vratiti ispod tvojih zagrljaja, u one divne, sparne, ekvadorske noći. Julio Jaramillo pjevao je “Nuestro Juramento” (Naša zakletva) na radiju, jednoga jutra dok si još spavala, dok sam te neprimjetno pokrivao svježim poljupcima. Zakleo sam se u tada da ću se vratiti u tvoj mali stan, u tvoje ruke pune nježnosti. Eto, prolaze godine, ti si valjda već i majka, a ja sam i dalje vagabundo. Ostaje mi samo mašta, moja Carmen. Pero, yo todavía sueño contigo.

Autor Pippo1906

Odgovori

Subscribe without commenting