[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tog jutra u Toskani umirala je tuga, dok se rađala renesansa naših dodira. Tekla je rijeka Arno, onako neprimjetno, čak i pomalo sramežljivo. Na starom mostu “Ponte Vecchio” tvoja je kosa pjevala kancone pisane tvojim imenom. Ljepota tvoga tijela zamaskirala je ljepotu ovoga grada. Znala si kako nositi sandale i izgledati božanstveno. Sekundom si postala moj “il dolce stil nuovo”, baš kao i Danteova Beatrice. Sanjam o tebi Elena, još od prve ljubavi, još od prvih kiša. Ne znam da li i ti dišeš ovu Firencu kao ja sada, ovdje, u raskoraku mašte, na obzoru ljepote. Malena moja, prošećimo trgom Piazza della Signoria, recimo i sebi i oblacima koliko je srce koje sanja, udahnimo mirise od sutra, jer moram te obljubiti prije nove zore, prije nego ti kažem: addio Ragazza.

Autor Pippo1906

Odgovori

Subscribe without commenting