[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Putujem gdje putevi me vode,
Preko ravnice, šume i gore.
Pod nebeskim svodom,
Prilika što samotno luta
Kud sudbina je nosi…

Stara torba na leđima krutim,
Kaput, nekoć crn ko noć,
Sad blijed od vremena.
U meni vatra neumorno gori
I da ne posustam
Daje mi moć…

I po danu i po noći
Moja noga kroči,
Krajolici teku kraj mene
Mijenjaju se k’o morske mijene…

Idem tako dalje,
S vjetrom u leđa,
Zvijezdama vođen,
Nekamo daleko naprijed,
Iza obzora,
Tražeć mjesto što ne postoji…

Godine su prošle,
Šuma i ravnica i planina
Postaše mi dom.
Stara kuća moja
U kojoj davno živjeh
Sad je samo uspomena…

Autor odoakar

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting