[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
puti su moji

pustoš kamena

i šikara ljuta,

trn u drači putokaz,

sjene noći pratilje;

a onkraj zbilje dana,

u obzorju krvavog praska,

moja je postelja od sanje,

spokoj i odbjegle nade.

Autor don

Rođen sam u Mostaru.Trenutno živim i radim u Hamburgu.Poeziju pišem i čitam iz ljubavi prema lijepoj riječi i namjera mi je i objaviti zbirku, ali ne žurim, neka se desi samo po sebi.

Odgovori

Subscribe without commenting