[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Trnjem je utaban moj put,

put moga života,

koji me svim silama vuče

k sebi, spušta na koljena,

diže i baca.

Pravac ne mijenjam,

iako nije nimalo lagan,

nimalo sladak.

Ničega se ja ne bojim,

hodam visoko uzdignuta čela,

srce mi hrabro kuca,

savijest mi je kristalno čista.

Nitko drugi ne kroji nam život,

on nam je dan na dar

da ga s veseljem uživamo

i činimo svijet sretnijim.

Autor alojz

Ova objava ima 22 komentara

  1. Pomalo utopijski stihovi na kraju tvoje pjesme Alojz.Ne slažem se s tim zaključcima na kraju:)
    Ali lijepo opisan ponosan hod kroz život iako on udara i grebe i boli…
    Lijep pozdrav ti ostavljam:)

  2. Hm…meni se kraj baš sviđa…i ne, nije bajka…meni ne…doduše, na neke stvari ne možemo utjecati, ali ih svakako možemo uljepšati…ovisi kako se postaviš, zar ne?! Nekad baš, baš idemo glavom kroz zid…a sve oko nas nam govori, ne idi!!! Ali naravno , ne slušamo…i sama sam takva :)))

    Sviđa mi se Alojz :)))

    pozz newe :)))

    GGGV

Odgovori

Subscribe without commenting